Kao što ste na ovim stranicama već imali prilike pročitati,  pod proljetnim sam praznicima bila u školi ljudskih prava u Selcu. Bila je to 20. škola ljudskih prava, a projekt "Škola ljudskih prava za mlade" traje još od 2000. godine. Iste Škole se organiziraju u Bosni i Hercegovini, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Kosovu. Osnovni cilj Škola ljudskih prava je promocija ljudskih prava i integracija prakse zaštite ljudskih prava u svakodnevnom životu mladih osoba.

Ovu školu organizirao je CMS, točnije tim Mlada MIRamiDA, uz financijsku pomoć HHO-a. Kroz 10 dana ova škola sastojala se od predavanja, vježba i radionica sa slijedećim temama:

-         Nenasilna komunikacija

-         Timski rad i suradnja

-         Ljudska prava kroz povijest

-         Mir i ljudska prava

-         Institucionalni organizmi za zaštitu ljudskih prava

-         Mir i ljudska sigurnost

-         Razumijevanje i transformacija sukoba

-         Mladi i izgradnja mira

-         PARALELNE RADIONICE: Forum teatar i video aktivizam

  Polaznici škole sa prof. dr. Žarkom Puhovskim

Osobe koje su provodile vrijeme s nama bili su većinom djelatnici CMS-a, uz njih to je bio prof. Žarko Puhovski, te Marin, snimatelj koji je vodio radionicu video aktivizma.

Radionica koje sam se ja najviše „bojala“ bila je ona timskog rada i suradnje zato što sam veliki individualist i ponekad jako tvrdoglava. Strah je ubrzo prošao i ja sam naučila raditi u timu.

Još jedna stvar koja je vrlo korisna je izlaganje različitih prezentacija, iznošenje vlastitog mišljenja, slušanje i poštivanje tuđeg mišljenja i slične stvari koje su nam tamo bile svakodnevica i na njih smo se jednostavno priviknuli, a u budućnosti će nam vrlo dobro doći.

Uz sav rad, jedan dan imali smo i za izlet. Ujutro smo išli u Senj, u kulu Nehaj, u Novi Vinodolski i Crikvenicu, a poslijepodne s brodom na otok Krk u mjesto Vrbnik gdje smo imali organiziranu degustaciju vina.. J Izleti su stvarno ostali nezaboravni.. Bilo je i pjesme i plesa.

Na ovoj školi sudjelovalo je 20 učenika iz cijele Hrvatske. Kad sam dolazila tamo nisam poznala nikoga i mislila sam „kad bi barem jedan od tih 20 ljudi bio „dobar“. A kad smo se svi upoznali i sprijateljili, bilo je to stvarno lijepo provedenih 10 dana. Mene je jako iznenadilo to što bilo koji zadatak mi dobili, a da smo ga trebali raditi u timu, u paru ili individualno, svi smo se u taj zadatak skroz uživili i trudili se da napravimo najbolje što znamo. Nije bilo spavanja na radionicama, nije bilo da jedan radi, a ostali šute. Rasprave su nam znale biti vrlo burne, a na kraju bi se uvijek sve dogovorili.

Zadnji dan na zadnjoj radionici, kad smo svi trebali reći nešto za kraj, vjerovali ili ne, velika većina nas imala je suze u očima i obećali smo si da ćemo se vidjeti ponovo.

  radionica Škole ljudskih prava

Kroz ovu školu osim što sam naučila puno korisnih i praktičnih stvari, svakim danom kroz tih 10 dana upoznaješ i gradiš sebe kao osobu. A doma sam se vratila puna novih iskustva i prekrasnih uspomena.

A ako bude itko od vas imao priliku prijaviti se na ovakvu ili sličnu školu, ja vam to toplo preporučam, jer nemate što izgubiti - možete samo puno toga dobiti.

                                                                         Janja Žnidarić, 3.H