Tijekom dvosatnih praktičnih vježbi, najprije onih za  glas kao instrument  umjetničkoga govorenja, a potom i mnogostrukih varijanti rada na govorenju odabrane pjesme,  sudionici radionice uvjerili su se u to da učenje kroz vježbe može biti  ne smo zanimljivo i višestruko inspirativno, nego prije svega i zabavno.

Kratka anketa provedena neposredno nakon radionice, osim zadovoljstva takvim načinom stjecanja novih iskustava i vještina, ukazuje i na želju polaznika (i profesorica i učenica/učenika) da ovaj  kreativni susret –  istovremeno edukativan i relaksirajući, bude poticaj za  niz  ovakvih ili njemu sličnih oblika rada, ali  i druženja.